Mora da ste čuli – ako niste, vjerojatno živite pod kamenom, negdje bez struje i Interneta – Hrvatska je osvojila drugo mjesto na svjetskom prvenstvu u nogometu!!

Hrvatska, državica s jedva nešto više od 4 milijuna stanovnika, koja ima mnogočemu težiti po pitanju standarda, politike, tolerancije manjina, zdravstva, školstva, sudstva (da ne nabrajam dalje), uspjela je iznjedriti 23 fenomenalna čovjeka koji su u našu malu državu, makar na kratko, unijeli optimizam, veselje, zajedništvo i – vjeru u čuda. Nitko se, doista, nije nadao takvom uspjehu nakon klimavih početaka u kvalifikacijama – a pogotovo nismo mogli ni zamisliti opće narodno veselje koje je uslijedilo (zasluženo!) po povratku ekipe sa prvenstva (još čekamo proglašenje nacionalnog praznika na taj dan; Ajmo zastupnici, izglasajte nešto korisno).

Postoji li čarobna formula?

Sudeći prema većini intervjua naših nogometaša za vrijeme prvenstva, ključna je bila kemija igrača i izbornika, koji je očito uspio svojim pristupom izvući najbolje od (doduše, doista kvalitetnih) igrača, motivirati ih te od njih učiniti pravu momčad gdje svi dišu jedni za druge.

To, u praksi, je upravo ono što možete čuti od Simona Sineka u njegovim mnogobrojnim govorima:

There are only two ways to influence human behavior: you can manipulate it or you can inspire it.

Great leaders must have two things: a vision of the world that does not yet exist and the ability to communicate that vision clearly.

Working hard for something we don’t care about is called stress; working hard for something we love is called passion.

Ukratko, there is no „I“ in TEAM.

A što je sa pojedincima?

Dok nam čarobna formula govori da su naši nogometaši imali kvalitetnog vođu i odličan timski duh, osim toga imali smo i fenomenalne pojedince od kojih su mnogi ogromne zvijezde u svojim klubovima – a među njima i kapetana koji je osvojio titulu najboljeg nogometaša svijeta, Luku Modrića.

Kako je čovjek koji je kao petogodišnji dječak čuvao koze na Velebitu, prošao ratno progonstvo i kojemu su govorili da je preslab da bi ikada uspio u nogometu, uspio osvojiti Zlatnu loptu?

Odgovor je, jednom rječju, mindset.

Rad, rad i samo rad. Pogotovo ako želite biti najbolji na svijetu, naročito u najpopularnijem sportu na svijetu. U knjizi Carol Dweck Mindset: The New Psychology of Success, priručniku za ispravan put prema uspjehu, navodi se još primjera koji su neumornim radom dogurali do zvjezdanog statusa, a nisu bili proglašeni prirodnim talentima: Muhammad Ali, Michael Jordan, Tiger Woods i Pete Sampras samo su neki od njih. Oni su vjerovali da svaki dan moraju biti bolji nego prethodni, da je neuspjeh samo signal da se nešto mora promijeniti i da moraju kontrolirati proces koji im omogućava da budu najbolji. Ukratko, imali su srce, um i karakter pobjednika.

Opet Simon Sinek:

Champions are not the ones who always win races – champions are the ones who get out there and try. And try harder the next time. And even harder the next time. ‘Champion’ is a state of mind. They are devoted. They compete to best themselves as much if not more than they compete to best others.

Osim toga, vjerovali su i ustrajali su. Kako kaže Angela Duckworth u jednom od najgledanijih TED talkova ikad, „Grit: The power of passion and perseverance“, ustrajnost, ili na engleskom grit, je strast i ustrajnost za dugoročne ciljeve. Izdržljivost.

Iz Angelinog TED talka:

Grit is sticking with your future, day in, day out, not just for the week, not just for the month, but for years, and working really hard to make that future a reality. Grit is living life like it’s a marathon, not a sprint.

Druga strana medalje

Naravno, uvijek postoji i ono što možda zanemarujemo kad razmišljamo o Luki Modriću i ostalima, a to je oportunitetni trošak dosezanja razine najboljih svjetskih sportaša. Ili najboljih svjetskih čega god. Nema izlazaka, nema cuganja, nema tulumarenja do zore. Dok drugi spavaju, Luke Modrići treniraju. Umjesto serija gledaju snimke svojih utakmica, analiziraju, bilježe i planiraju što popraviti. Umjesto gin tonica piju vodu, ili ako je posebno lud dan, limunadu. Vjerojatno ne baš uvijek, ali u 99% slučajeva. Ok, pomalo nagađam, nisam se čula s Lukom, ali nekako vjerujem da je situacija tu negdje. Možda više voli Cedevitu od limunade, trebalo bi ga pitati.

Često čujemo i da manijakalna posvećenost poslu (sportu, umjetnosti….) dovodi do nemogućnosti održavanja kvalitetnih odnosa. Sa prijateljima, supružnicima, pa čak i djecom. Čast izuzecima, no za njih se (nažalost) rijetko čuje. Puno veći broj iznimno uspješnih ljudi se odriče mnogočega kako bi ostvarili svoj cilj; pa onda imamo vrhunske sportaše, menadžere, zabavljače… koji nemaju funkcionalne brakove, imaju loš odnos sa svojom djecom, a neki nisu čak ni socijalno prilagođeni.

Albert Einstein se razveo i nema nikakav odnos sa svojim sinom. Elon Musk se triput razvodio, a Steve Jobs i Bill Gates su danonoćno (čitaj: fanatično) radili dok su podizali svoje kompanije otvoreno i sa zgražanjem odbacujući koncept „work-life balance“ (više o postizanju ravnoteže možete pročitati ovdje).

Očito, nije sve med i mlijeko čak ni kad je netko najbolji na svijetu. To traži ogromnu količinu odricanja i često rezultira podbacivanjem u drugim područjima života – nažalost, baš onima za koje kažu da su ključna za sretan život. Robert Waldinger, psihijatar i direktor 75-godišnje studije o sreći, u svom TED talku „What makes a good life“ ukazuje da sretan život (a uz to i naše mentalno i fizičko zdravlje) najvećim dijelom ovise o tome koliko imamo kvalitetnih odnosa u životu. Ništa kuće, auti, lova, poslovni uspjeh – samo prijateljstva, bliskost i povezanost s drugima nas dugoročno čine sretnima.

Kako onda živjeti – i, obzirom da smo mi odrasli već većim dijelom odabrali svoj put – kako odgajati svoju djecu? Da li ih gurati prema uspjehu i poticati da se u potpunosti posvete jednom cilju (makar i pod cijenu da ne uspiju) ili ih usmjeravati da raspodijele svoje snage kako bi bili uspješni u svim područjima života (ali ne i najbolji)?

Obzirom da ne mogu vidjeti budućnost (da mogu, prvo bih se zaputila u susjednu kladionicu), nemam odgovor na to pitanje. Zato ću vas ostaviti sa meni najdražim citatom na temu izvrsnosti, pa sami možete odabrati koje navike ćete usvojiti.

Will Durant:

We are what we repeatedly do. Excellence, then, is not an act, but a habit.

Bonus za one kojima ništa ispod izvrsnog nije dovoljno dobro (a i one kojima se samo svidjela tema pa žele čuti više):

  • Ako vas je ikada zanimalo koji su najpopularniji sportovi na svijetu, rang listu na temelju 13 kriterija možete naći ovdje. Spoiler alert: na 3. mjestu je kriket. (?!)
  • Richard St. John, koji se opisuje kao prosječnog čovjeka koji je uspio radeći ono što voli, u svom TED talku sa više od 12 milijuna pregleda navodi 8 tajni uspjeha.
  • Seth Godin u ovoj epizodi svog podcasta Akimbo govori o našim „origin stories“ – pričama koje govore otkuda potičemo. Ukratko, možda je upravo to što je Luka čuvao koze na Velebitu i živio u hotelu Iž razlog što danas ima Zlatnu loptu.

Lilit

2 comments on “Kako postati u nečemu najbolji na svijetu – i želimo li to uopće?”

  1. Palac gore za temu i način kako si je obradila! Sviđa mi se sto ne donosiš zaključak i odgovore na sve dileme koje kroz teme dotakneš.Jer je to pravo stanje, nema zaključaka ili pravog odgovora na sve.

    • Slažem se u potpunosti! Nažalost (ili na sreću), za jako puno stvari zaista nema go-to rješenja, samo konstruktivni prijedlozi koje svatko onda može evaluirati trial & error metodom.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *