Neki novi godišnji

Kao što svaki roditelj male djece zna, s dolaskom djece koncept godišnjeg se pomalo mijenja.

Dok ste nekad na plaži čitali knjigu, pržili se poput srdelica na nekoj stijeni ili pak pili pivu u hladu odmarajući tijelo i um, sada glumite šerpu tegleći zilijun rekvizita do plaže, a kad ste jednom stigli, rijetko i sjedite, a kamoli ležite. Poput kobca pomno pratite svaki korak svojih potomaka, ne biste li spriječili da ulete sami u more, isprobaju tuđe japanke, ukradu nečiju igračku, pogode nekoga kamenom u glavu, poskliznu se na mokrom podu i slično, uvijek spremni da u trenu skočite i pojurite u intervenciju ako prilika to zatraži. Na kraju jednog takvog izleta, kad vas već pluća bole od puhanja napuhanaca a noge bride od trčanja po oblucima i ne razumijete kako ste uopće doteglili toliko stvari do plaže, ponekad vam srce zaigra pri pomisli na klimatizirani ured gdje biste napokon mogli malo predahnuti.

Šalim se, naravno, jer ima nekih koji se na godišnjem neizmjerno zabavljaju, čineći tu novu situaciju vrijednom svega gore navedenoga. Dječja vriska dok se špricaju kanticama, smijeh kad ih tata baca u more, ponos kad sa rukavićima preplivaju od mame do none ili skoče u val pa izrone mokre raščupane kose mora vam izmamiti osmijeh na (umorno, ali nećemo sad o tome) lice i učiniti da zaboravite na onaj bus do doma koji ste maloprije razmatrali.

Trikovi za preživljavanje

Kako ipak svi želimo otići na taj godišnji, a po mogućnosti i čim ugodnije ga provesti, empirijskom metodom pokušaja i pogrešaka mi smo pronašli nekoliko načina kako mrvicu neutralizirati efekt male djece na godišnjem.

  1. Location, location, location. Ako je ikako moguće, odabrati lokaciju blizu plaže. Ovo smo isprobali tek ove godine, i bio je toliko efikasno da dobrano zaslužuje prvo mjesto. Činjenice da put do plaže u karavani u kojoj jeste traje 1 minutu, da možete ponijeti sve ružičaste flamingose i kantice i lopatice bez da vam treba prikolica i da za svako „piški mi se“ i „kaka mi se“ možete samo preskočiti par stepenica do stana zlata vrijede.
  2. JOŠ klinaca. Ovo sam već spomenula kad sam pisala o tome kako (što bezbolnije) putovati s toddlerom, ali ponovit ću jer ne mogu to dovoljno naglasiti: pobrinite se da pribavite društvo za svoju djecu. Mi smo ove godine otišli na godišnji sa šogorom i šogoricom i njihovo četvero djece, dovoljnog raspona godina da svatko ima adekvatno društvo. Do te mjere su bili zaokupljeni igrom da smo na momente mi odrasli bili posve zaboravljeni – slobodni da popričamo, popijemo kavu ili neki sličan luksuz. Što me dovodi do treće točke.
  3. Čuvalice. Ako okolnosti dopuštaju, nije naodmet priuštiti si i neki vid čuvanja djece za krizne situacije. Na primjer, kada biste željeli možda koji sat provesti nasamo sa boljom polovicom (što osobno obično zaboravim kad je bio zadnji put kad smo to uspjeli), ili, možda realnije, doma neometano pogledati neki film (jer se i granica dječjeg spavanja na godišnjem opasno pomiče ka nikad). Ovaj manevar moguće je izvesti na nekoliko načina:
    1. U duhu poticanja ranog poduzetništva i razvoja dječje samostalnosti, omogućiti starijoj djeci iz prethodne točke da zarade kakav džeparac pričajući priče, čitajući ili igrajući se sa mlađima.
    2. Otići na godišnji sa bakama i djedovima željnim svojih unuka i tako im omogućiti da ih se neometano nauživaju… dok vi sami pijete kavu na rivi i čitate svaki svoje novine u duhu prave dekadencije.
    3. Isprobati neki od obiteljskih hotela rastuće popularnosti gdje je sve prilagođeno malim šefovima, od hrane do hrpetine igračaka, aktivnosti… čak i plaćenih animatora. Pojmovi poput „prljaonica“, „dječji fitness“, „mini disko“, „znanstveni kutak“ ili „kinodvorana“ daju vjerovati da investicija u ovakav odmor neće biti uzaludna. Nažalost, ovaj vid odmora još uvijek nismo sami isprobali, ali prijatelji koji jesu vraćaju se svake godine, vjerojatno ne bez razloga.
  4. Ekipa. Grupni odlazak na more sa nekoliko parova bez djece. Ovo bio naš ovogodišnji izlazak iz comfort zone, jer smo se po prvi put otkad imamo djecu odvažili pridružiti grupi frendova koji tradicionalno svake godine na veliko spajanje idu zajedno na more. Ranije smo to preskakali jer smo – pa, željeli zadržati prijatelje 🙂 – ali ove godine smo zaključili da nećemo nikad znati kako bi bilo dok ne probamo. Iako smo, uz svu nadu da bi nekako moglo ispasti dobro, zapravo očekivali da će se naše zajedničko more pokazati najefikasnijom prirodnom metodom kontracepcije, djeca su nas, kako to i inače čine, iznenadila. Naši prijatelji pokazali su se izuzetno zanimljivima našim klincima i bilo je i situacija gdje smo muž i ja pili kavu dok su se drugi igrali s našom djecom. Podijeljena odgovornost rocks. A kako je njima bilo – to ćemo saznati kad ponovno dođe vrijeme za poziv na grupno more. 🙂
  5. I last resort… Na kraju, ako ni jedna od gore navedenih metoda ne upali, uvijek ostaje zadnja opcija – skratiti godišnji za tjedan dana, klince ujediniti s njihovim prijateljima u vrtiću i onda se pošteno odmoriti. 😀

Bilo da ste ove godine već odmarali ili vas godišnji tek čeka, želim vam ugodno provedene ove vruće dane i malo osvježenja, ako ništa, bar za produženi vikend. Uz malo mira. 🙂

Lilit

1 comment on “5 načina kako preživjeti Godišnji Umor”

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *