Kako ti to uspijeva?

Kao majka blizanaca i nešto starije kćeri, ovo je pitanje koje često čujem. Isto tako, prema pričama prijateljica slično pitanje čuje većina majki, bez obzira na broj djece, koje uz majčinstvo „guraju“ i karijeru – i malo kome ga je drago čuti, jer nerijetko implicira da se jedna od tih dviju stvari ne obavlja dovoljno kvalitetno. Zanimljivo, nisam još čula da se tatama postavlja to pitanje (osim ako nisu tate blizanaca, u kojem slučaju je odgovor većinom „Što se mora, nije teško“ – jednako kao i kod majki blizanaca).

Uz sav napredak u ravnopravnosti spolova koji smo ostvarili do danas, očevima se ne upućuju takva pitanja jer je za njih „normalno“ da imaju i obitelj i karijeru. Za žene je, s druge strane, to i dalje tema koja podiže obrve. Mogu li žene uspješno obavljati oboje, ili nužno jedna strana mora kiksati?

Naravno, muškarci (u prosjeku) ne kiksaju iz vrlo jednostavnog razloga. Velika većina njih (najčešće zbog naslijeđa od porodiljnog) nije toliko involvirana u logistiku oko kuće i djece (doktori, vrtići, rođendani, nabavke…) te, najvažnije, ne izbivaju s posla na dulje vrijeme kao što je to slučaj sa ženama. Kao što je Nigel Marsh mudro rekao u svom TED talku na temu work-life balance-a, lako je uskladiti obitelj i karijeru kad nemaš karijeru (a vrijedi i obrnuto).

Feminizam 2.0

Zašto su zapravo muškarci „zakinuti“ za te izuzetno zanimljive, uzbudljive i opuštajuće aktivnosti koje nama ženama pune baterije i iznimno nas usrećuju? Ono što vidim u svojoj bližoj okolini jest da mnogi muškarci ŽELE preuzeti veći dio odgovornosti kada se radi o tradicionalno (da ne kažem tipično) „ženskim“ poslovima; ponajviše, o brizi za djecu. Mnogi bi željeli i neko vrijeme ostati kod kuće na roditeljskom dopustu kako bi se bolje povezali sa svojom djecom. Nažalost, na to se u većini radnih okolina još uvijek gleda s neodobravanjem, ili je u najmanju ruku čudno (srećom, to da muškarci kuhaju, peru suđe ili peglaju se ipak prihvaća bez većih šokova).

Feministkinje su se borile za to da žene imaju jednaka prava kao i muškarci; paradoksalno, gotovo da smo sada došli do toga da se moramo boriti kako bi muškarci imali jednaka prava kao žene. Zašto neke muškarce ne bi posvećenost obitelji više zanimala od ganjanja karijere, jednako kao što i neke žene više zanima mjesto predsjednice Uprave? I zašto ne bismo svim muškarcima koji to žele omogućili da bez osude okoline zaigraju veću ulogu u životima svojih klinaca? Svi smo mi posebne pahuljice; svatko od nas je individua za sebe, pa hajd’mo onda omogućiti svima (ili barem težiti k tome) da budu upravo ono što ih najviše ispunjava.

Kad se male ruke slože, sve se može

Ne postoji savršenstvo, niti možemo promijeniti svijet preko noći; ali možemo utjecati na vlastite izbore i na taj način polako (ali sigurno) gurati svijet prema promjenama.

Sheryl Sandberg, COO Facebooka i osnivačica platforme Lean In u svojoj knjizi Lean In ali i izuzetno popularnom TED talku „Zašto imamo premalo ženskih vođa“ navodi tri najbitnije stvari za uspjeh žena u poslu (odnosno, u preuzimanju zahtjevnijih uloga na radnom mjestu):

  1. Sjednite za stol.
  2. Ne odlazite prije nego što odete.
  3. Učinite svog partnera pravim partnerom.

Dok prve dvjie točke podrazumijevaju da se žene moraju nametnuti kod donošenja važnih odluka te da sa svojim karijerama ne smiju stajati na kočnicu sve dok se obiteljska situacija drastično ne promijeni (primjerice, dolaskom bebe), treća je, po mom mišljenju, ključna za uspjeh (ili ga barem značajno olakšava). Da bi žene uspješno održale sve te loptice kojima žongliraju u zraku, izuzetno je bitno imati dobru podršku od strane partnera. Posljedično, sa većim brojem žena na (tradicionalno muškim) vodećim pozicijama, nužno će rasti i broj muškaraca koji preuzimaju one druge obiteljske uloge – naravno, uz uzajaman dogovor. A time će i status quo doživjeti mali pomak.

Uz takav konsenzus, možda se može i opovrgnuti ona poznata (ali ne baš utješna) uzrečica Oprah Winfrey:

„Možeš imati sve, samo ne u isto vrijeme.“

Kad ne znaš što bi, ne otkrivaj toplu vodu. Potraži best practices

U zadnje se vrijeme puno priča o nordijskim zemljama kao etalonu za sretno stanovništvo; Prema UN-ovom godišnem izvještaju o sreći, na prva četiri mjesta nalaze se Finska, Norveška, Danska i Island, a na 9. Švedska. U isto vrijeme, zna se da je Danska napravila iskorake u odgoju djece po modernijim metodama, a Švedska je prva zemlja u svijetu koja je uvela očev dopust (i 90% očeva – kako ih zovu, latte dads 🙂 – ga koristi, i to u prosjeku 110 dana).

Međutim, unatoč naprednoj infrastrukturi po pitanju obiteljskih prava, nije ni u Nordijaca baš sve cvijeće i proljeće. Primjerice, prema izvještaju Global Gender Gap iz 2017. godine, Danska je tek 80. na svijetu u izjednačavanju spolova na vodećim pozicijama (Hrvatska je tu 72.)) i samo 6% predsjednika Uprava su žene – iako imaju savršenu infrastrukturu, a i veći postotak žena je visokoškolovan. Nadalje, Danska je i na (za njih nipošto zadovoljavajućem) 39. mjestu u slučaju razlike u plaćama za isto radno mjesto (tu Hrvatska nije ni za usporedbu sa svojim 110. mjestom!). Razlozi tome su činjenica da muškarci ne uzimaju dovoljno dug roditeljski dopust, te što djeca nemaju dovoljno ženskih uzora. Kako je Marian Wright Edelman mudro rekla,

„You can’t be what you can’t see“.

Dakle, očito nije dovoljno samo imati dobru infrastrukturu – mora se dogoditi i pomak paradigme tako da postane OK (ako već ne obavezno – demokracija je ionako ponekad precijenjena) da očevi uzimaju roditeljski dopust. Ako mene pitate, vizija budućnosti u kojoj mladi tate guraju kolica po parkićima i super su „zbondani“ sa svojim klincima, kućanski poslovi i ostale obveze su bratski podijeljeni, a radna je okolina otvorenija za drugačije podijeljene uloge uopće nije tako loša. Osim parova koji pokušavaju uskladiti roditeljstvo sa svojim karijerama, i ostali, poput samohranih roditelja, roditelja odgajatelja i onih koji rade skraćeno radno vrijeme, zasigurno će profitirati ako se podigne razina svijesti o potrebi boljeg uravnoteživanja karijere i roditeljstva. Na kraju, sretni i ispunjeni ljudi su uvijek i bolji radnici.

Bez obzira gurate li ili ne gurate karijeru, jeste li odabrali biti doma s klincima ili ih nemate pa uživate u mirnim večerima uz knjigu i čašu vina (ili ludim večerima s ekipom i više od jedne čaše vina), ako vas je ovaj članak zaintrigirao, ovdje je još par linkića koji bi vam mogli biti interesantni:

Lilit

2 comments on “Majčinstvo ili karijera, pitanje je sad”

  1. Pročitala ovih 10 stvari koje čine Švedsku family friendly, i zanimljivo mi je da većina toga postoji i kod nas! 🙂

    • Da, treba priznati da neke stvari kod nas zaista jesu bolje nego u većini zemalja, primjerice duljina porodiljnog dopusta i besplatno zdravstveno, a i sa ostalima (baby-friendly javne površine, dječja bolovanja, besplatno školstvo) idemo u dobrom smjeru. Ono gdje smatram da imamo prostora za poboljšanje su visina naknade za vrijeme porodiljnog, troškovi liječenja za problematičnije slučajeve i jednakost spolova. Ako se to poboljša, mogu živjeti i bez besplatnog prijevoza i specijaliziranih dječjih knjižnica 🙂

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *