Category: Uspjeh

Navedi najuspješniju osobu koju znaš!

Zadnjih dana na dva floora ponovno čitam i slušam Tima Ferrisa, i za oko (uho) mi je zapelo jedno zanimljivo pitanje upućeno većini sugovornika iz knjige Tools of Titans:, nazovi enciklopedije taktika, navika i strategija uspješnih ljudi (njih 200tinjak) koje je Tim intervjuirao kroz period od par godina: „Navedi najuspješniju osobu koju znaš.“ Jedno naoko jednostavno pitanje, na koje većina nas ima spreman odgovor kao iz puške; većinom su to klasici poput Richarda Bransona, Jeffa Bezosa, Barracka Obame, Michaela Jordana ili Angele Merkel.

Tko je treća najuspješnija osoba koju znaš?

No, u jednoj od epizoda svog podcasta „The Tim Ferriss show“, u razgovoru s Derekom Siversom, najpoznatijem po pokretanju web store-a za prodaju muzike CD Baby i mini-vodiču za poduzetnike koji možete pročitati u sat vremena „Anything You Want“, Tim je nabasao na zanimljiv koncept gledanja na to (a ujedno i većinu drugih pitanja): koja je treća najuspješnija osoba koju znaš?

Ta mala reformulacija traži malo podrobniju analizu navedenog pitanja, i čovjek se zapita – što uopće za nekoga znači uspjeh? Osobno, karijere mnogih javnih (po aktualnim kriterijima, uspješnih) osoba vidim kao posebnu mini verziju pakla od koje bih pobjegla glavom bez obzira i zabila se u fotelju sa šalicom čaja i nekom dobrom knjigom… a slično, sigurna sam, razmišljaju i svi drugi, ovisno o maloj verziji svemira koju žive; one man’s trash is another man’s treasure.

Kako glasi definicija uspjeha?

Sigurno je da generalno ideja uspjeha uvijek podrazumijeva jednu ili više od sljedeće tri komponente: poslovnu, obiteljsku i onu vezanu uz fizičko zdravlje. U svojem (britanski duhovitom, iako i nije rođeni Britanac) TED talku Alain de Botton, jedan od najvećih europskih suvremenih filozofa, dotiče se analize poslovnog segmenta uspjeha na vrlo simpatičan način (ako ste ikad osjećali određeni animozitet prema gospodi u Ferrarijima, nakon ovog videa ćete ih gledati drugačijim očima). 🙂

De Botton navodi kako je danas izuzetno bitno imati uspješnu karijeru – i predlaže na koji način je najbolje pristupiti potrazi za njom. Prema njemu, živimo u vremenu gdje je lako (zbog mnogobrojnih vanjskih utjecaja, od mišljenja bliskih nam osoba do marketinških poruka) željeti stvari iz krivih razloga. Iz tog razloga je ključno: biti sigurni da je naša definicija uspjeha upravo naša, a uz to biti svjesni da ne možemo imati sve.

U gore navedenoj knjizi, u poglavlju „Kako se ocjenjujete?“ Derek Sivers se također bavi idejom definicije uspjeha i potrebi da otkrijemo što je točno uspjeh za nas; Navodi kako neki uspjeh vide kroz to koliko novca zarađuju, a drugi kroz koliko ga doniraju onima kojima je potreban. Neki smatraju uspjehom promijeniti na bolje živote mnogih ljudi, dok drugi više cijene radikalnu promjenu života nekolicine bliskih ljudi. Slično, a opet tako različito.

Kako kaže Stephen Covey,

„Ako nam ljestve nisu naslonjene na pravi zid, svaki korak koji napravimo vodi nas na krivo mjesto brže.“

Klinci i uspjeh

Iz perspektive roditelja, čini mi se upravo te dvije stvari ključno za prenijeti na naše male, slatke, a nekad tako izluđujuće klince. Nekako u njima zalijevati stvari koje ih vesele, u kojima su dobri i naučiti ih da se treba i vrijedi potruditi za ono što želiš – ali da svako DA ujedno znači i NE nečemu drugome, te da se mora pažljivo (i srcem!) birati. A onda, ako uložiš trud i fokusiraš se na svoje snove, jednog dana možeš biti uspješan, baš u onom smislu uspjeha kako si ga sam definirao.

Za one koji nisu još raščistili sami sa sobom kako gledaju na uspjeh – ili su možda dogurali do standardne definicije uspjeha samo da bi saznali da zapravo to i nije to – čarobna formula bi mogla biti uzeti dan slobodno, zatvoriti se u neku kolibicu u Gorskom Kotaru bez interneta i promišljati o tome što vas čini sretnima. Zapravo, kad bolje razmislim, ta kolibica zvuči dobro i bez promišljanja. Uz troje djece, i samo malo tišine bi dobro došlo. 🙂

Lilit

 

P.S. Ako razmišljate o kretanju u poduzetničke vode, toplo preporučam gore navedenu „Anything you Want“ Dereka Siversa. Tih 80tak stranica malog formata jedan su od mojih bolje uloženih sat vremena u zadnje vrijeme. „Ako nije hell, yeah! – onda je ne.“ „I onda se sve u potpunosti promijenilo.“ „Prednost neimanja financiranja“ „Ideje su samo multiplikator izvedbe“ „Odbij hrabro“ „Ne kažnjavaj svakoga zbog pogrešaka nekoliicine“ – samo su neke od inspirativnih ideja koje poduzetnika u nastajanju mogu gurnuti u pravom smjeru. Također, nisu ograničene samo na poduzetnike. Većina savjeta (ili, kako ih on zove, stvari koje su mu se dogodile) mogu se primijeniti ako razmišljate o promjeni karijere, boljoj organizaciji vremena, povećanju produktivnosti ili nekom od sličnih izazova modernog doba.

Ako trenutno niste za knjigu, na linkovima niže možete naći linkove na epizode Timovog podcasta sa Derekom Siversom… a i moj tekstić o tome zašto možda ne želite da vam klinci budu najbolji na svijetu u svojem odabranom području.

Kako naučiti starog psa novim trikovima, ili: zašto su dobre navike ključ uspjeha

Od kolijevke pa do groba, najljepše je đačko doba

Ako ste se ikad zatekli kako ponavljate neku od klasičnih uzrečica koje ste s laganim okretom očima slušali od vlastitih roditelja dok ste bili mali, ovo je najvjerojatnije jedna od tih. Ovaj konkretan klasik (s dosta ljubomore) roditelji prodaju djeci kako bi im, kada krenu jamrati oko toga kako je škola teška, naporna, bla…, osvijestili da im je zapravo – pa, odlično – jer nemaju apsolutno nikakve odgovornosti, mogu spavati koliko žele (roditeljski mokri snovi), netko ih sponzorira i najveća briga im je kako smuljati starce da ih puste što duže van. Naravno, to nikad neće uspjeti dok i sami klinci ne dođu u istu poziciju, jer je to naprosto jedna od onih stvari koje moraš iskusiti na vlastitoj koži. Na primjer, kad u subotu ustaneš u 7 (a legla si u 1 jer si dan prije nakon jedno 3 mjeseca odlučila pogledati neki film) da bi prije dječjeg rođendana u 1 stigla na plac, kozmetičarki, odvesti djecu na šišanje i ručati (true story). O ostatku dana bolje da i ne govorim.

Limitless

Ukratko, svi znamo da s laskavom titulom „odraslih“ dolazi i sijaset obaveza kojih bismo se, iskreno, nekad radije riješili – ali ih naprosto nemamo kome delegirati. Tu nastupa (nasušna) potreba da nekako uspijemo dosegnuti višu razinu organiziranosti i u nekom stanju ludog flow-a počnemo križati taskove s to-do liste tom brzinom da se papir krene pušiti.

O navikama kao jednom dijelu tehnika kojima možemo postići višu razinu produktivnosti sam već pisala ovdje, ali ovaj puta, potaknuta činjenicom da upravo zbog neimanja navike redovnog pisanja ovaj blog post kasni laganih par mjeseci, željela bih ući malo dublje u tematiku.

Pitanje za milijun kuna: Kako izgraditi dobru naviku?

Na ovu temu ima podosta za reći James Clear u svojoj knjizi „Atomic Habits“, koju je napisao među ostalim upravo na temelju vlastitog iskustva. James je, naime, kao srednjoškolska sportska zvijezda u usponu, na jednom od treninga zaradio palicu u glavu, koja ga je smjestila u komu i poklonila mu ozbiljnu ozljedu mozga. Oporavak je bio težak, a povratak na staru razinu gotovo nemoguć – no on je to uspio, i više od toga, zahvaljujući čeličnim navikama. Vrlo motivirajuća i inspirativna priča sa happyendom koja vas naprosto vuče da istog trena sami poradite na stvaranju vlastitih dobrih navika. Srećom, nakon čitanja (odnosno, u mom slučaju, slušanja) knjige, taj se dio čini kao piece of cake. Dobro, možda ne baš piece of cake – treba tu dosta ustrajnosti, dosljednosti i općeg neodustajanja, ali može se.

Za razliku od Charlesa Duhigga i njegove biblije o navikama Power of Habit, koja više pažnje posvećuje razumijevanju kako navike funkcioniraju, Clear ide korak dalje i ulazi u ono konkretno – kako točno stvoriti dobre navike i, još važnije, kako ih zadržati.

Za početak, najbitnije je krenuti od ključnog pitanja (kao što nam često ponavlja Simon Sinek): ZAŠTO želimo usvojiti tu konkretnu naviku?

  • Hoće li nam olakšati život? (na primjer, ako uvijek stavljamo ključeve na isto mjesto pa ih više nikad ne moramo  u panici tražiti dok kasnimo na posao)
  • Hoćemo li biti brži u odradi nekih od svojih dnevnih taskova? (ako pripremimo odjeću za posao večer prije, brže ćemo se spremiti i stići na posao)
  • Hoćemo li se bolje osjećati i biti zdraviji?  (ako tri puta tjedno vježbamo, smanjit ćemo rizik od mnogih bolesti)
  • Hoće li ta navika ojačati naš identitet? (ako svaki dan kad dođemo u ured pitamo kolege kako su, znači da smo tip ljudi koji brinu o drugima)

Jednom kada to utvrdimo, implementacija nove navike u našu rutinu bit će utoliko jednostavnija.

Stvaranje navika „for dummies

Za nas koji volimo precizne upute, Atomic Habits nudi 4 laka koraka za izgradnju nove navike:

  1. Učinite ju očitom. (Make it obvious)
  2. Učinite ju privlačnom. (Make it attractive)
  3. Učinite je jednostavnom. (Make it easy)
  4. Učinite ju zadovoljavajućom. (Make it satisfying)

Konkretno, pokazat ću kako je to išlo na mom vlastitom primjeru. Kao netko tko je p.d. (prije djece) prilično često čitao, u zadnje vrijeme sam bila na prosječno jednoj pročitanoj knjizi u par mjeseci (ne računajući slikovnice :)) i to me je znalo podosta frustrirati. Onda sam odlučila iskoristiti blagodati tehnologije, investirati u mjesečnu pretplatu na Audible i na taj način „pročitati“ bar jednu knjigu mjesečno.

Slijedeći algoritam, priča je išla ovako:

  1. Učiniti naviku očitom. Još iz Power of habit znamo da su mjesto i vrijeme najčešći okidač za pokretanje neke navike. U mom slučaju, zadala sam si zadatak da kad sjednem u auto na putu na posao odmah uključim Audible i u ti svrhu držim slušalice na suvozačkom sjedalu tako da me odmah podsjete da se prikopčam prije nego krenem.
  2. Učiniti ju privlačnom. Ovaj dio je bio stvarno jednostavan, jer zaista uživam u tom slušanju obzirom da biram knjige koje me stvarno zanimaju, a uz to nema ni prekidanja (što je danas gotovo defaultno stanje – zato i imamo attention span od tri minute (neki kažu čak 8 sekundi, ali mislim da je već i 3 minute dovoljno loše). Tih pola sata je samo moje vrijeme – endemska vrsta ovih dana.
  3. Učiniti ju jednostavnom. Ovaj dio sam riješila pretplatom na Audible gdje knjigu nabavljam doslovce u par sekundi – malo proguglam i evo je na mom mobitelu. Osim toga, za jednu knjigu u trajanju od nekoliko sati zna mi biti dovoljno i svega par dana, posebno ako mi je toliko zanimljiva da onda nekad ubacim sesiju slušanja i dok, na primjer, perem suđe ili slažem veš. Stvaranjem obaveze da poslušam pola sata dnevno zapravo poslušam i puno više.
  4. Učiniti ju zadovoljavajućom. Jeste li više tip za dokumentarac ili dobru komediju? I ja biram svoje knjige ovisno o tome što me u tom trenu veseli; neki lagani fiction ili poslovna knjiga koju kasnije mogu primijeniti na vlastitom primjeru. U svakom slučaju, rezultat je pozitivan osjećaj, što je ono zbog čega se vraćamo po još. Nažalost, neke navike nisu same po sebi privlačne i za njih je onda potrebno primijeniti određene trikove; na primjer, odlazak stepenicama na posao svaki dan u trenutku kada to radite neće vas baš pretjerano usrećiti, pogotovo kad stignete na svoj kat tako fino zapuhani da možete samo sjesti i hiperventilirati. U tom slučaju zgodno je aktivirati neki habit tracker gdje možete za taj dan staviti kvačicu za uspješno odrađen uspon, i na taj način si ubaciti malo dopamina kad vidite poduži streak.

Kako smo znali govoriti na matematikama: Vrijedi i obrat

Naravno, osim navika koje želimo stjeći, postoje i one kojih se pošto poto želimo riješiti (nemoj misliti na Torticu) – a najčešće to ide još i teže nego stvoriti neku novu. Ima James recept i za to, no o tome drugom prilikom.

„Čitanje“ sam apsolvirala, sad se samo treba prebaciti na redovito pisanje. 😀 Ništa, slijedi novi test za Jamesa i njegovu metodu. 🙂

Lilit

Kako postati u nečemu najbolji na svijetu – i želimo li to uopće?

Mora da ste čuli – ako niste, vjerojatno živite pod kamenom, negdje bez struje i Interneta – Hrvatska je osvojila drugo mjesto na svjetskom prvenstvu u nogometu!!

Hrvatska, državica s jedva nešto više od 4 milijuna stanovnika, koja ima mnogočemu težiti po pitanju standarda, politike, tolerancije manjina, zdravstva, školstva, sudstva (da ne nabrajam dalje), uspjela je iznjedriti 23 fenomenalna čovjeka koji su u našu malu državu, makar na kratko, unijeli optimizam, veselje, zajedništvo i – vjeru u čuda. Nitko se, doista, nije nadao takvom uspjehu nakon klimavih početaka u kvalifikacijama – a pogotovo nismo mogli ni zamisliti opće narodno veselje koje je uslijedilo (zasluženo!) po povratku ekipe sa prvenstva (još čekamo proglašenje nacionalnog praznika na taj dan; Ajmo zastupnici, izglasajte nešto korisno).

Postoji li čarobna formula?

Sudeći prema većini intervjua naših nogometaša za vrijeme prvenstva, ključna je bila kemija igrača i izbornika, koji je očito uspio svojim pristupom izvući najbolje od (doduše, doista kvalitetnih) igrača, motivirati ih te od njih učiniti pravu momčad gdje svi dišu jedni za druge.

To, u praksi, je upravo ono što možete čuti od Simona Sineka u njegovim mnogobrojnim govorima:

There are only two ways to influence human behavior: you can manipulate it or you can inspire it.

Great leaders must have two things: a vision of the world that does not yet exist and the ability to communicate that vision clearly.

Working hard for something we don’t care about is called stress; working hard for something we love is called passion.

Ukratko, there is no „I“ in TEAM.

A što je sa pojedincima?

Dok nam čarobna formula govori da su naši nogometaši imali kvalitetnog vođu i odličan timski duh, osim toga imali smo i fenomenalne pojedince od kojih su mnogi ogromne zvijezde u svojim klubovima – a među njima i kapetana koji je osvojio titulu najboljeg nogometaša svijeta, Luku Modrića.

Kako je čovjek koji je kao petogodišnji dječak čuvao koze na Velebitu, prošao ratno progonstvo i kojemu su govorili da je preslab da bi ikada uspio u nogometu, uspio osvojiti Zlatnu loptu?

Odgovor je, jednom rječju, mindset.

Rad, rad i samo rad. Pogotovo ako želite biti najbolji na svijetu, naročito u najpopularnijem sportu na svijetu. U knjizi Carol Dweck Mindset: The New Psychology of Success, priručniku za ispravan put prema uspjehu, navodi se još primjera koji su neumornim radom dogurali do zvjezdanog statusa, a nisu bili proglašeni prirodnim talentima: Muhammad Ali, Michael Jordan, Tiger Woods i Pete Sampras samo su neki od njih. Oni su vjerovali da svaki dan moraju biti bolji nego prethodni, da je neuspjeh samo signal da se nešto mora promijeniti i da moraju kontrolirati proces koji im omogućava da budu najbolji. Ukratko, imali su srce, um i karakter pobjednika.

Opet Simon Sinek:

Champions are not the ones who always win races – champions are the ones who get out there and try. And try harder the next time. And even harder the next time. ‘Champion’ is a state of mind. They are devoted. They compete to best themselves as much if not more than they compete to best others.

Osim toga, vjerovali su i ustrajali su. Kako kaže Angela Duckworth u jednom od najgledanijih TED talkova ikad, „Grit: The power of passion and perseverance“, ustrajnost, ili na engleskom grit, je strast i ustrajnost za dugoročne ciljeve. Izdržljivost.

Iz Angelinog TED talka:

Grit is sticking with your future, day in, day out, not just for the week, not just for the month, but for years, and working really hard to make that future a reality. Grit is living life like it’s a marathon, not a sprint.

Druga strana medalje

Naravno, uvijek postoji i ono što možda zanemarujemo kad razmišljamo o Luki Modriću i ostalima, a to je oportunitetni trošak dosezanja razine najboljih svjetskih sportaša. Ili najboljih svjetskih čega god. Nema izlazaka, nema cuganja, nema tulumarenja do zore. Dok drugi spavaju, Luke Modrići treniraju. Umjesto serija gledaju snimke svojih utakmica, analiziraju, bilježe i planiraju što popraviti. Umjesto gin tonica piju vodu, ili ako je posebno lud dan, limunadu. Vjerojatno ne baš uvijek, ali u 99% slučajeva. Ok, pomalo nagađam, nisam se čula s Lukom, ali nekako vjerujem da je situacija tu negdje. Možda više voli Cedevitu od limunade, trebalo bi ga pitati.

Često čujemo i da manijakalna posvećenost poslu (sportu, umjetnosti….) dovodi do nemogućnosti održavanja kvalitetnih odnosa. Sa prijateljima, supružnicima, pa čak i djecom. Čast izuzecima, no za njih se (nažalost) rijetko čuje. Puno veći broj iznimno uspješnih ljudi se odriče mnogočega kako bi ostvarili svoj cilj; pa onda imamo vrhunske sportaše, menadžere, zabavljače… koji nemaju funkcionalne brakove, imaju loš odnos sa svojom djecom, a neki nisu čak ni socijalno prilagođeni.

Albert Einstein se razveo i nema nikakav odnos sa svojim sinom. Elon Musk se triput razvodio, a Steve Jobs i Bill Gates su danonoćno (čitaj: fanatično) radili dok su podizali svoje kompanije otvoreno i sa zgražanjem odbacujući koncept „work-life balance“ (više o postizanju ravnoteže možete pročitati ovdje).

Očito, nije sve med i mlijeko čak ni kad je netko najbolji na svijetu. To traži ogromnu količinu odricanja i često rezultira podbacivanjem u drugim područjima života – nažalost, baš onima za koje kažu da su ključna za sretan život. Robert Waldinger, psihijatar i direktor 75-godišnje studije o sreći, u svom TED talku „What makes a good life“ ukazuje da sretan život (a uz to i naše mentalno i fizičko zdravlje) najvećim dijelom ovise o tome koliko imamo kvalitetnih odnosa u životu. Ništa kuće, auti, lova, poslovni uspjeh – samo prijateljstva, bliskost i povezanost s drugima nas dugoročno čine sretnima.

Kako onda živjeti – i, obzirom da smo mi odrasli već većim dijelom odabrali svoj put – kako odgajati svoju djecu? Da li ih gurati prema uspjehu i poticati da se u potpunosti posvete jednom cilju (makar i pod cijenu da ne uspiju) ili ih usmjeravati da raspodijele svoje snage kako bi bili uspješni u svim područjima života (ali ne i najbolji)?

Obzirom da ne mogu vidjeti budućnost (da mogu, prvo bih se zaputila u susjednu kladionicu), nemam odgovor na to pitanje. Zato ću vas ostaviti sa meni najdražim citatom na temu izvrsnosti, pa sami možete odabrati koje navike ćete usvojiti.

Will Durant:

We are what we repeatedly do. Excellence, then, is not an act, but a habit.

Bonus za one kojima ništa ispod izvrsnog nije dovoljno dobro (a i one kojima se samo svidjela tema pa žele čuti više):

  • Ako vas je ikada zanimalo koji su najpopularniji sportovi na svijetu, rang listu na temelju 13 kriterija možete naći ovdje. Spoiler alert: na 3. mjestu je kriket. (?!)
  • Richard St. John, koji se opisuje kao prosječnog čovjeka koji je uspio radeći ono što voli, u svom TED talku sa više od 12 milijuna pregleda navodi 8 tajni uspjeha.
  • Seth Godin u ovoj epizodi svog podcasta Akimbo govori o našim „origin stories“ – pričama koje govore otkuda potičemo. Ukratko, možda je upravo to što je Luka čuvao koze na Velebitu i živio u hotelu Iž razlog što danas ima Zlatnu loptu.

Lilit