Category: People management

Što čini lidera, ili: Niti je svaki šef lider, niti svaki lider mora biti šef (prvi dio)

  „People don’t quit jobs; They quit their bosses“.

Svatko od vas vjerojatno se bar jednom u karijeri susreo s jednim takvim šefom; onakvim zbog kojeg poželiš s inače izazovnog, zanimljivog i relativno dobro plaćenog posla pobjeći glavom bez obzira. S druge strane, vjerojatno ste imali i onog Šefa zbog kojeg ste svaki dan orni dolazili na posao, radili zanimljive stvari, imali priliku upravljati svojim vremenom i donositi odluke, osjećali se bitnima, sigurima, shvaćenima i kao da zaista doprinosite. A vjerojatno su nedostatak grča u želucu, pozitivna atmosfera u uredu i manja razina stresa činile i ostale benefite poput blizine posla, božićnih darova za djecu, dostupnosti svježeg voća u kuhinji, pa čak i broj dana godišnjeg ili plaću nešto manje važnima.

Pa hajdmo malo razmotriti ta dva ekstrema.

Šefovi od kojih ljudi odlaze nisu uvijek nabrijani egomanijaci kratkog fitilja koji urlaju na zaposlenike za dobar dan, a u posebno lošem izdanju vrijeđaju, ponižavaju i dijele otkaze kao djeci bonbone. Naprotiv, znaju biti vrlo samopouzdani, ekstrovertirani, asertivni, šarmantni, takozvani go-getteri, a često i vrlo inteligentni. Dakle, imaju sve ili većinu tradicionalno „liderskih“ osobina. No, nekad tretiraju zaposlenike kao nižu klasu, grade vlastiti uspjeh na njihovom radu istovremeno ih gurajući u zapećak, iznistiraju na nekim zadacima bez da se zapitaju jesu li oni uopće potrebni i pritom gaze svoje ljude da bi nepotreban posao odradili vikendom, s godišnjeg ili s bolovanja. Ne razmišljaju o razvoju zaposlenika ili davanju izazovnih zadataka onima kojima je to potrebno, niti daju priznanja i pohvale onima koji to zaslužuju. A možda i samo upravljaju umjesto da vode, odnosno – ne čine ama baš ništa da bi poboljšali svoj mikrokozmos, već samo odrađuju posao upravo onako kako se to oduvijek radilo, a svoje zaposlenike guraju u taj isti kalup. I tako sve dok se tržište ne promijeni, a kompanija ostane u prošlosti… i nestane potrebe za ranije spomenutim šefom.

„It’s not me, it’s you.“

Za ambicioznog zaposlenika to je najčešće do te mjere demotivirajuće da će ili zapasti u neku apatiju s mantrom na tragu one stare „Ne mogu oni mene toliko malo platiti koliko ja mogu malo raditi“, ili potražiti sreću na nekom boljem mjestu (široko mu polje). Ova zadnja fraza mi je posebno draga, jer kad sam je god čula, gotovo uvijek ju je izgovarao ranije spomenuti šef sa malim š, koji je imao pred sobom zaposlenika koji je želio više ili imao viziju da napravi stvari drugačije, a šef mu to nije htio / znao / mogao omogućiti. Pa bi prebacio odgovornost na zaposlenika, koji je bio okarakteriziran kao nekvalitetan, nefleksibilan, nedovoljnog potencijala… sve NE, jako malo DA. Naravno, nekada zaista postoje primjerci koji su sve od navedenog, i više (odnosno, manje). No, većini ljudi sam pristup, poticaj, vjera ili riječ ohrabrenja čine ogromnu razliku.

Izvrstan komentar na tu temu dao je Simon Sinek u još jednom legendarnom TED talku – Why great leaders make us feel safe. Kako ističe na jednom životnom primjeru – ne možeš otpustiti svoje dijete ako se u nečemu ne snalazi dovoljno dobro (ili popularno rečeno, ima performance issues). Moraš ga podučiti kako bi drugi put napravilo bolje. Preslikano na poslovni svijet, dugoročno je takav pristup puno bolji za organizaciju. Svaka osoba, kad se nađe u sigurnoj okolini i vjeruje da će joj kolege pomoći, podučiti je i usmjeriti kad je potrebno, radi bolje jer je više fokusirana na bitno. Simonovim riječima:

Sigurnost u organizaciji potiče nas da trošimo svoju energiju i talent na odgovaranje na izazove izvan organizacije te da surađujemo sa ljudima unutar organizacije, dok se u protivnom moramo štititi od opasnosti unutar organizacije.

U nesigurnim organizacijama zaposlenici se toliko brinu oko toga da ne dođu na pik šefu ili nasjednu na podmetanja kolega da naprosto  imaju manje vremena za razmišljanje o strateški bitnim stvarima ili unaprjeđenju svog posla. Također, takva atmosfera potiče skrivanje informacija i natjecanje umjesto suradnje, a na taj način, bez efekta superpozicije vještina više zaposlenika, mnogo je teže brzo postizati značajnije pomake.

Na drugom kraju spektra…

S druge strane, tu su pravi lideri. Osobe koje zaposlenici žele slijediti, jer su strastveni u onome što rade i tu energiju prenose na sve oko sebe, pritom mijenjajući svijet (makar mali njegov djelić). Oni brinu o svojim zaposlenicima, štite ih, pomažu im, educiraju ih i potiču ih da budu što bolji. Ne moraju stalno nametati svoj autoritet ili si davati na važnosti – to se organski događa jer svojim integritetom zaslužuju povjerenje svojih kolega.

Svakako, osobine menadžera u nekoj kompaniji dio su nečeg većega: kompanijske kulture. Ako se vrijednosti koje pojedinci zastupaju poklapaju s kompanijskim vrijednostima (intrinzičnim, ne onim deklarativnim koji se vole lijepiti po zidovima, samo da bi  dobro izgledale) onda je jasno u kojem smjeru plovi brod. Oni koji se uklapaju u tu kulturu ostaju, a one čiji to nije đir će se prije ili kasnije sami isfiltrirati. Dakle, ako kompanijska kultura voli šefove s malim š, to samo znači da će nastupiti negativna selekcija nakon koje će ostati samo zaposlenici s malim z.

U suprotnom, Zaposlenici će ostati na svojim mjestima, napredovati u organizaciji, svakom prilikom učiti druge istim vrijednostima i na taj način graditi kulturu.

I tu nastupa onaj drugi segment leadershipa – kad svi oni “mali” ljudi koji nisu na pozicijama moći namjerno ili slučajno preuzmu ulogu lidera. Ali o tome malo više u sljedećem postu. 🙂

Lilit

Top 10 savjeta za ophođenje s ljudima, ili: Kako postići da vas svi vole, svima budete duhoviti i da čekaju na red da vas upoznaju

Znam, znam, vama to ne treba. Imate super prijatelje, ljubavni život vam je solidan, klinci vam se povjeravaju, slušaju vas i često se baš lijepo družite. Poslije posla se svako toliko s kolegama zaletite na pivicu, a onda se naravno i sam posao lakše odradi. U komunikaciji nemate problema; razgovori vam ugodno teku, bilo da se radi o ćaskanju o vremenu, elevator pitchu ili dubokoumnim razglabanjima o filozofskim (nedajbože političkim) pitanjima, a ako želite navesti vodu na svoj mlin, to činite bez nekih većih spoticanja.

Međutim, od dobrog uvijek postoji bolje, a to me dovodi do razloga zašto baš ovaj post.

Kad želiš proširiti vidike, konzultiraj literaturu

Nedavno sam u jednom intervjuu čula kako je uvijek bolje pitati osobu koje knjige poklanja nego koje su je se knjige najviše dojmile. Naime, ovo zadnje može i samo izvući sjećanje na nešto nedavno pročitano, dok ono što poklanjamo za nas stvarno ima pravu vrijednost.

Osobno sam najčešće poklanjala (i preporučivala) knjigu Dalea Carnegiea: How to Win Friends and Influence People; primarno jer smatram da su, u vrijeme connection ekonomije u kojemu danas živimo, naši odnosi naš najvredniji resurs, pa ga stoga želimo i naučiti zaista maksimalno koristiti. Osim toga, mislim da baš svatko iz te knjige može nešto naučiti (a širenje vidika je uvijek dobro).

Osim što nam naše veze mogu pomoći na razne načine, mnogo važnije od toga – one nemjerljivo obogaćuju naš život. Upravo zbog toga, kad govorimo o tome što čini uspješan i sretan život, baš odnosi s bližnjima uvijek nekako isplivaju na površinu (o tome sam ponešto pisala u ovom postu) – a i svakodnevne interakcije sa kolegama i poznanicima mogu proteći puno ugodnije ako se odvijaju u pozitivnom tonu.

Dobar savjet zlata vrijedi

Imajući to na umu, Dale se u svojoj knjizi bavi nekim tehnikama koje je uputno primjenjivati, bilo da se želimo generalno bolje odnositi prema ljudima, pridobiti ljude na našu stranu, da nas zavole ili postati boljim liderima. Već pretpostavljate, ima se mnogo toga reći na ovu temu; zato bih svima koji to već nisu učinili preporučila da pročitaju knjigu ako dođu u priliku, a do tada sam odabrala 10 meni najdražih i najkorisnijih tehnika:

Općenito u ophođenju s ljudima:

  1. Ne kritizirajte, osuđujte niti se žalite. Lako je kritizirati, a puno teže pohvaliti. No, uz dovoljno truda uvijek je moguće naći nešto što zaslužuje pohvalu. Na primjer, kćer dolazi doma, posprema cipele u ormar i pere ruke. Haleluja! Pohvala stiže!
  2. Odajte ljudima iskreno priznanje. Svaka osoba se ponosi svojim radom u koji je uložila trud. Nažalost, često to ostane neprimijećeno, pa netko tko se potrudi napraviti drugačije zaista zna odskočiti. Pohvalite tetu na liniji, vozača Ubera ili kumicu na placu. Jer zašto ne učiniti nešto lijepo kad možemo?
  3. Pobudite u ljudima jaku želju za djelovanjem. Kad si uzmete vremena za razmišljanje o tome što zaista motivira druge ljude, neizmjerno ih je lakše potaknuti da učine bilo što. Naravno, dokučiti tuđe motive prilično je teško, ali nagrada je često nemjerljiva. Ako vas, primjerice, muž poželi odvesti na janjetinu u Zdihovo dok su klinci kod staraca, tko sretniji od vas! To što ste ga par dana ranije podsjetili da njegovom metalnom ljubimcu svako toliko treba propuhati motor sigurno nije imalo veze s tim, zar ne?

 Da vas ljudi zavole:

  1. Postanite istinski zainteresirani za druge ljude. Svi su u nečemu bolji od nas, i većina nas je u nečemu ekspert. Ako nađete tu crtu, nikad vam nitko neće biti dosadan. Ja sam na taj način naučila o uzgoju pčela, modelu kompenzacije splitskih vozača autobusa i bonus shemama u osiguravajućim društvima.
  2. Smijte se. O zaraznoj energiji osmijeha nemamo što duljiti. Pogledajte samo kako maestralno bebe to rade – i pokušajte ostati ozbiljni kad vam se koja nasmije.
  3. Budite dobri slušači. Ohrabrite druge da govore o sebi. Jer svi mi volimo govoriti o sebi, i najkorištenija riječ (upravo prema jednom primjeru iz knjige) nam je – JA. Oni koji nam to dozvole često postaju naše najomiljenije osobe (očito, jer znaju prepoznati zanimljive ljude).

U raspravama:

  1. Jedini način kako možete pobijediti u svađi jest da je izbjegnete. Jer, kao što kaže Dale, ako izgubite, izgubili ste, a ako pobijedite, opet ste izgubili. Lukavo usmjeravanje komunikacije daleko od područja neslaganja čini čuda za odnose.
  2. Poštujte tuđe mišljenje. Nikad ne recite „U krivu si“. Tko voli biti u krivu? Čiji ponos kaže „O, super, pogriješio sam! Idem sad to svima reći!“? Čarobna konstrukcija poput „Na tvom mjestu bih sigurno i ja tako mislio“ izbija svaku municiju iz daljnje rasprave.

Kao vođa:

  1. Hvalite svako, pa i najmanje poboljšanje. Pozitivna motivacija daje mnogo bolje rezultate nego negativna. Pa zašto onda ne pomoći ljudima da se bolje osjećaju i ojačati im samopouzdanje? Bilo koji posao se lakše odrađuje u atmosferi sigurnosti, sa samopouzdanjem, nego u strahu od najnovijeg „pranja“ koje bi moglo uslijediti ako šefu nešto nije bilo po volji (ili je jednostavno taj dan ustao na krivu nogu).
  2. Prikažite greške lako ispravljivima. Svi smo barem jednom napravili neku pogrešku na poslu koju smo onda trebali s grčem u želucu nekako priopćiti šefu, znajući i predobro da smo zeznuli stvar i čekajući da se na nas sruči njegov pravedni bijes. No, ako je šef tome pristupio na način „Tko radi, taj i griješi“, sigurna sam da se u 99% slučajeva ta pogreška nije ponovila, a povjerenje u nadređenog bilo je osnaženo.

Znači li primjena ovih tehnika da nismo posve iskreni ili da skrivamo svoje pravo ja?

Možda ste pomislili kako vam neke od ovih tehnika djeluju pomalo manipulativno, ili kao da skrivate svoje prave osjećaje. Razumijem kako se može dobiti taj dojam, no moja je teorija da sve ovisi o osnovnoj motivaciji. Ako zaista želite pristupiti ljudima tako da ih stvarno čujete, bolje upoznate i razumijete zašto rade to što rade, prirodno je da stavite sebe i svoje interese (makar privremeno) u drugi plan, gdje vas drugi mogu iznenaditi svojim kvalitetama koje inače ne biste ni primijetili. Niti jedna od ovih tehnika nikome ne škodi; baš suprotno, unosi pozitivnu notu u svakodnevne interakcije i stvara butterfly efekt dobrih emocija.

Da sumiramo:

  1. Ne kritizirajte, osuđujte niti se žalite.
  2. Odajte ljudima iskreno priznanje.
  3. Pobudite u ljudima jaku želju za djelovanjem.
  4. Postanite istinski zainteresirani za druge ljude.
  5. Smijte se.
  6. Budite dobri slušači. Ohrabrite druge da govore o sebi.
  7. Jedini način kako možete pobijediti u svađi jest da je izbjegnete.
  8. Poštujte tuđe mišljenje. Nikad ne recite „U krivu si“.
  9. Hvalite svako, pa i najmanje poboljšanje.
  10. Prikažite greške lako ispravljivima.

Završit ću sa jednim od meni dražih citata iz knjige:

Every man i meet is my superior in some way. In that, i learn of him.

…I pitanjem: Od koga možete nešto naučiti sutra?

Na kraju, mali bonus za one koji žele znati više:

Lilit