“Never miss twice”, kaže mudro James Clear u svojoj knjizi „Atomic habits“. Normalno je, dapače ljudski, da ti se nekad ne da na trening, da ne možeš baš svih 40 dana ne pojesti tu čokoladu ili da postoje dani kad bi prije porazbijao svo suđe nego ga oprao navečer prije spavanja. Ključ je – never miss twice. Iliti, ako jedan dan zastraniš i uništiš se u tri kolača, u redu je – dok god sutra preskočiš šećer i stoički odradiš dan kako treba (špinat, zobene, i jabuka kao desert).

A što ako preskočiš jedno…dva kvartala? (Još uvijek zvuči bolje nego pola godine). Sigurno imaš dobar razlog (imam ga i ja). Promjena prioriteta, nedostatak vremena, pad motivacije…. Ili možda samo nedotatak discipline? 🙂 u svakom slučaju, razlozi zapravo i nisu toliko bitni. Rezultat je isti neovisno o razlogu. Kasniš s blogom toliko da se ne sjećeš ni logina… ma kakvi, ne sjećaš se ni providera ni WordPressa. No, ako te (kao u mom slučaju) i dalje nešto tjera da se vratiš u žrvanj, onda valjda ima nešto u tome. I kaj onda? Just do it, simple as that. 🙂

Srećom, James ima rješenje i za ove koji se malo popiknu. I to u 7 koraka (simbolički, kao 7 smrtnih grijeha – da te bolje podsjeti na vlastite :D)

7 strategija za povratak na konja:

(isprike unaprijed na ponegdje slobodnijem prijevodu)

  1. Uplaniraj svoje navike u svoj život.

Stavi ih u kalendar i poveži s trenutnim navikama. Recimo, ako dolaziš doma u pola 6, igraš se s klincima ili ih vodiš na sport, pa onda spremaš večeru i ubacuješ ih u krevet oko 9, pa ih do 10 (kao naviku) pokušavaš uvjeriti da u njemu ostanu – e onda, nakon toga, pravo je vrijeme da malo pišeš blog. Ne zvuči baš uvjerljivo? Zato što nije. 🙂 ali idemo dalje, postaje bolje.

  1. Drži se rasporeda, makar i u sitnim stvarima.

E, ovo već zvuči izvedivo. Kaže: „Nemaš vremena za puni trening? Odradi čučnjeve. Nemaš vremena za napisati članak? Napiši odlomak.“ 14 dana kasnije, 14 odlomaka više, i skupi se za bar 2 članka. U pola mjeseca. Bar nije kvartal.

  1. Imaj osobu koja očekuje nešto od tebe.

Ima nešto u tome da je teže razočarati druge nego sebe. Kad te netko očekuje, pojaviš se, makar ti se i ne dalo. Odeš u taj gym, na kavu, pomogneš u selidbi… ili napišeš nešto, makar kratko. Veliki brat te gleda… i ne želiš ga razočarati.

  1. Usredotoči se na ono što imaš / možeš / stigneš.

Ako nešto NE želiš baš jako, najlakše je smisliti ispriku. Ne stignem, ne mogu, umorna sam… Ovo si je baš nezgodno priznati – ali je istina. Nažalost, strategija smišljanja isprika nije baš uspješna, koliko god isprike bile privlačne i jednostavne. Kome je ikad uspjelo kad se samo žalio, bez nekog konkretnog plana B popraćenog akcijom? Osim naravno kad se žališ Upravi vodovoda, to totalno pomaže.

  1. Samo zato što nije optimalno, ne znači da nije korisno.

Kao što kažu da je put do pakla popločan dobrim namjerama, tako je i put neuspjeha popločan perfekcionizmom. Da je Microsoft perfekcionistički nastrojen, ne bismo nikad imali Windowse. Ono što mi se posebno sviđa kod ove taktike jest što kaže da je ok da ponekad pojedem čokoladu u korizmi. Bolje da 6/7 dana pojedem slatko, nego 7/7. I to je skroz prihvatljivo.

  1. Dizajniraj svoj okoliš za uspjeh.

Javna je tajna da imamo ograničenu količinu snage volje i motivacije. Tko god je nakon cijelog dana povrća i pilećih prsa doma stukao cjielu Milku, zna o čemu pričam. Nakon što se na poslu izboriš sa 74 glupe procedure, 3 nepotrebna reporta, kolegom koji te zove na sastanak koji je trebao biti email i onda dođe nepripremljen, pa onda dođeš doma gdje te troje klinaca uglas bombardira zahtjevima za već nekim tipom okrjepe / razonode / zadovoljenja bioloških potreba (Vode! Gladan sam! Ja bi sok od bazge! Kupi kiflice! Mama crtić! Kakao sam! – sva sličnost sa stvarnim osobama je slučajna)… e nakon svega toga ti fakat nije do tunjevine i posnog sira, nego do pive… ili nečeg žešćeg. 🙂 No, ako doma nema ni pive, ni Milke – onda si ok.

  1. Budi siguran da ti je to bitno.

Ako ti je nešto stvarno bitno, teže ćeš to zapustiti. Bitno je da je tebi bitno. Ne mami, mužu, frendici, kul ekipi s posla – nego tebi. Nekad si čovjek možda i misli da bi mu nešto trebalo biti bitno, ali zapravo nije. No, stvarno nije (zapravo nikad, neovisno u kojim smo godinama) vrijeme da se trošimo na stvari koje nisu – mi. Dan ima 24 sata (jedno bar 4 premalo) pa je stoga razumno trošiti (ulagati!) vrijeme u one stvari koje su nam stvarno pravi prioritet. Kao beskrajno skrolanje po društvenim mrežama, na primjer. Hmmm. 🙂

…I time završavamo 7 mudrih uputa za povratak kad zastraniš. Od 7 komada, neka će valjda i upaliti. A tada – kreneš ispočetka. Malo klekneš na kukuruz, pospeš se pepelom par puta i – voilà! Samo da se zna, kad propustiš pola godine, to je samo jednom pola godine. Dvaput mi se valjda neće ponoviti 😀

Lilit