Month: July 2018

Top 10 savjeta za ophođenje s ljudima, ili: Kako postići da vas svi vole, svima budete duhoviti i da čekaju na red da vas upoznaju

Znam, znam, vama to ne treba. Imate super prijatelje, ljubavni život vam je solidan, klinci vam se povjeravaju, slušaju vas i često se baš lijepo družite. Poslije posla se svako toliko s kolegama zaletite na pivicu, a onda se naravno i sam posao lakše odradi. U komunikaciji nemate problema; razgovori vam ugodno teku, bilo da se radi o ćaskanju o vremenu, elevator pitchu ili dubokoumnim razglabanjima o filozofskim (nedajbože političkim) pitanjima, a ako želite navesti vodu na svoj mlin, to činite bez nekih većih spoticanja.

Međutim, od dobrog uvijek postoji bolje, a to me dovodi do razloga zašto baš ovaj post.

Kad želiš proširiti vidike, konzultiraj literaturu

Nedavno sam u jednom intervjuu čula kako je uvijek bolje pitati osobu koje knjige poklanja nego koje su je se knjige najviše dojmile. Naime, ovo zadnje može i samo izvući sjećanje na nešto nedavno pročitano, dok ono što poklanjamo za nas stvarno ima pravu vrijednost.

Osobno sam najčešće poklanjala (i preporučivala) knjigu Dalea Carnegiea: How to Win Friends and Influence People; primarno jer smatram da su, u vrijeme connection ekonomije u kojemu danas živimo, naši odnosi naš najvredniji resurs, pa ga stoga želimo i naučiti zaista maksimalno koristiti. Osim toga, mislim da baš svatko iz te knjige može nešto naučiti (a širenje vidika je uvijek dobro).

Osim što nam naše veze mogu pomoći na razne načine, mnogo važnije od toga – one nemjerljivo obogaćuju naš život. Upravo zbog toga, kad govorimo o tome što čini uspješan i sretan život, baš odnosi s bližnjima uvijek nekako isplivaju na površinu (o tome sam ponešto pisala u ovom postu) – a i svakodnevne interakcije sa kolegama i poznanicima mogu proteći puno ugodnije ako se odvijaju u pozitivnom tonu.

Dobar savjet zlata vrijedi

Imajući to na umu, Dale se u svojoj knjizi bavi nekim tehnikama koje je uputno primjenjivati, bilo da se želimo generalno bolje odnositi prema ljudima, pridobiti ljude na našu stranu, da nas zavole ili postati boljim liderima. Već pretpostavljate, ima se mnogo toga reći na ovu temu; zato bih svima koji to već nisu učinili preporučila da pročitaju knjigu ako dođu u priliku, a do tada sam odabrala 10 meni najdražih i najkorisnijih tehnika:

Općenito u ophođenju s ljudima:

  1. Ne kritizirajte, osuđujte niti se žalite. Lako je kritizirati, a puno teže pohvaliti. No, uz dovoljno truda uvijek je moguće naći nešto što zaslužuje pohvalu. Na primjer, kćer dolazi doma, posprema cipele u ormar i pere ruke. Haleluja! Pohvala stiže!
  2. Odajte ljudima iskreno priznanje. Svaka osoba se ponosi svojim radom u koji je uložila trud. Nažalost, često to ostane neprimijećeno, pa netko tko se potrudi napraviti drugačije zaista zna odskočiti. Pohvalite tetu na liniji, vozača Ubera ili kumicu na placu. Jer zašto ne učiniti nešto lijepo kad možemo?
  3. Pobudite u ljudima jaku želju za djelovanjem. Kad si uzmete vremena za razmišljanje o tome što zaista motivira druge ljude, neizmjerno ih je lakše potaknuti da učine bilo što. Naravno, dokučiti tuđe motive prilično je teško, ali nagrada je često nemjerljiva. Ako vas, primjerice, muž poželi odvesti na janjetinu u Zdihovo dok su klinci kod staraca, tko sretniji od vas! To što ste ga par dana ranije podsjetili da njegovom metalnom ljubimcu svako toliko treba propuhati motor sigurno nije imalo veze s tim, zar ne?

 Da vas ljudi zavole:

  1. Postanite istinski zainteresirani za druge ljude. Svi su u nečemu bolji od nas, i većina nas je u nečemu ekspert. Ako nađete tu crtu, nikad vam nitko neće biti dosadan. Ja sam na taj način naučila o uzgoju pčela, modelu kompenzacije splitskih vozača autobusa i bonus shemama u osiguravajućim društvima.
  2. Smijte se. O zaraznoj energiji osmijeha nemamo što duljiti. Pogledajte samo kako maestralno bebe to rade – i pokušajte ostati ozbiljni kad vam se koja nasmije.
  3. Budite dobri slušači. Ohrabrite druge da govore o sebi. Jer svi mi volimo govoriti o sebi, i najkorištenija riječ (upravo prema jednom primjeru iz knjige) nam je – JA. Oni koji nam to dozvole često postaju naše najomiljenije osobe (očito, jer znaju prepoznati zanimljive ljude).

U raspravama:

  1. Jedini način kako možete pobijediti u svađi jest da je izbjegnete. Jer, kao što kaže Dale, ako izgubite, izgubili ste, a ako pobijedite, opet ste izgubili. Lukavo usmjeravanje komunikacije daleko od područja neslaganja čini čuda za odnose.
  2. Poštujte tuđe mišljenje. Nikad ne recite „U krivu si“. Tko voli biti u krivu? Čiji ponos kaže „O, super, pogriješio sam! Idem sad to svima reći!“? Čarobna konstrukcija poput „Na tvom mjestu bih sigurno i ja tako mislio“ izbija svaku municiju iz daljnje rasprave.

Kao vođa:

  1. Hvalite svako, pa i najmanje poboljšanje. Pozitivna motivacija daje mnogo bolje rezultate nego negativna. Pa zašto onda ne pomoći ljudima da se bolje osjećaju i ojačati im samopouzdanje? Bilo koji posao se lakše odrađuje u atmosferi sigurnosti, sa samopouzdanjem, nego u strahu od najnovijeg „pranja“ koje bi moglo uslijediti ako šefu nešto nije bilo po volji (ili je jednostavno taj dan ustao na krivu nogu).
  2. Prikažite greške lako ispravljivima. Svi smo barem jednom napravili neku pogrešku na poslu koju smo onda trebali s grčem u želucu nekako priopćiti šefu, znajući i predobro da smo zeznuli stvar i čekajući da se na nas sruči njegov pravedni bijes. No, ako je šef tome pristupio na način „Tko radi, taj i griješi“, sigurna sam da se u 99% slučajeva ta pogreška nije ponovila, a povjerenje u nadređenog bilo je osnaženo.

Znači li primjena ovih tehnika da nismo posve iskreni ili da skrivamo svoje pravo ja?

Možda ste pomislili kako vam neke od ovih tehnika djeluju pomalo manipulativno, ili kao da skrivate svoje prave osjećaje. Razumijem kako se može dobiti taj dojam, no moja je teorija da sve ovisi o osnovnoj motivaciji. Ako zaista želite pristupiti ljudima tako da ih stvarno čujete, bolje upoznate i razumijete zašto rade to što rade, prirodno je da stavite sebe i svoje interese (makar privremeno) u drugi plan, gdje vas drugi mogu iznenaditi svojim kvalitetama koje inače ne biste ni primijetili. Niti jedna od ovih tehnika nikome ne škodi; baš suprotno, unosi pozitivnu notu u svakodnevne interakcije i stvara butterfly efekt dobrih emocija.

Da sumiramo:

  1. Ne kritizirajte, osuđujte niti se žalite.
  2. Odajte ljudima iskreno priznanje.
  3. Pobudite u ljudima jaku želju za djelovanjem.
  4. Postanite istinski zainteresirani za druge ljude.
  5. Smijte se.
  6. Budite dobri slušači. Ohrabrite druge da govore o sebi.
  7. Jedini način kako možete pobijediti u svađi jest da je izbjegnete.
  8. Poštujte tuđe mišljenje. Nikad ne recite „U krivu si“.
  9. Hvalite svako, pa i najmanje poboljšanje.
  10. Prikažite greške lako ispravljivima.

Završit ću sa jednim od meni dražih citata iz knjige:

Every man i meet is my superior in some way. In that, i learn of him.

…I pitanjem: Od koga možete nešto naučiti sutra?

Na kraju, mali bonus za one koji žele znati više:

Lilit

Kako postati u nečemu najbolji na svijetu – i želimo li to uopće?

Mora da ste čuli – ako niste, vjerojatno živite pod kamenom, negdje bez struje i Interneta – Hrvatska je osvojila drugo mjesto na svjetskom prvenstvu u nogometu!!

Hrvatska, državica s jedva nešto više od 4 milijuna stanovnika, koja ima mnogočemu težiti po pitanju standarda, politike, tolerancije manjina, zdravstva, školstva, sudstva (da ne nabrajam dalje), uspjela je iznjedriti 23 fenomenalna čovjeka koji su u našu malu državu, makar na kratko, unijeli optimizam, veselje, zajedništvo i – vjeru u čuda. Nitko se, doista, nije nadao takvom uspjehu nakon klimavih početaka u kvalifikacijama – a pogotovo nismo mogli ni zamisliti opće narodno veselje koje je uslijedilo (zasluženo!) po povratku ekipe sa prvenstva (još čekamo proglašenje nacionalnog praznika na taj dan; Ajmo zastupnici, izglasajte nešto korisno).

Postoji li čarobna formula?

Sudeći prema većini intervjua naših nogometaša za vrijeme prvenstva, ključna je bila kemija igrača i izbornika, koji je očito uspio svojim pristupom izvući najbolje od (doduše, doista kvalitetnih) igrača, motivirati ih te od njih učiniti pravu momčad gdje svi dišu jedni za druge.

To, u praksi, je upravo ono što možete čuti od Simona Sineka u njegovim mnogobrojnim govorima:

There are only two ways to influence human behavior: you can manipulate it or you can inspire it.

Great leaders must have two things: a vision of the world that does not yet exist and the ability to communicate that vision clearly.

Working hard for something we don’t care about is called stress; working hard for something we love is called passion.

Ukratko, there is no „I“ in TEAM.

A što je sa pojedincima?

Dok nam čarobna formula govori da su naši nogometaši imali kvalitetnog vođu i odličan timski duh, osim toga imali smo i fenomenalne pojedince od kojih su mnogi ogromne zvijezde u svojim klubovima – a među njima i kapetana koji je osvojio titulu najboljeg nogometaša svijeta, Luku Modrića.

Kako je čovjek koji je kao petogodišnji dječak čuvao koze na Velebitu, prošao ratno progonstvo i kojemu su govorili da je preslab da bi ikada uspio u nogometu, uspio osvojiti Zlatnu loptu?

Odgovor je, jednom rječju, mindset.

Rad, rad i samo rad. Pogotovo ako želite biti najbolji na svijetu, naročito u najpopularnijem sportu na svijetu. U knjizi Carol Dweck Mindset: The New Psychology of Success, priručniku za ispravan put prema uspjehu, navodi se još primjera koji su neumornim radom dogurali do zvjezdanog statusa, a nisu bili proglašeni prirodnim talentima: Muhammad Ali, Michael Jordan, Tiger Woods i Pete Sampras samo su neki od njih. Oni su vjerovali da svaki dan moraju biti bolji nego prethodni, da je neuspjeh samo signal da se nešto mora promijeniti i da moraju kontrolirati proces koji im omogućava da budu najbolji. Ukratko, imali su srce, um i karakter pobjednika.

Opet Simon Sinek:

Champions are not the ones who always win races – champions are the ones who get out there and try. And try harder the next time. And even harder the next time. ‘Champion’ is a state of mind. They are devoted. They compete to best themselves as much if not more than they compete to best others.

Osim toga, vjerovali su i ustrajali su. Kako kaže Angela Duckworth u jednom od najgledanijih TED talkova ikad, „Grit: The power of passion and perseverance“, ustrajnost, ili na engleskom grit, je strast i ustrajnost za dugoročne ciljeve. Izdržljivost.

Iz Angelinog TED talka:

Grit is sticking with your future, day in, day out, not just for the week, not just for the month, but for years, and working really hard to make that future a reality. Grit is living life like it’s a marathon, not a sprint.

Druga strana medalje

Naravno, uvijek postoji i ono što možda zanemarujemo kad razmišljamo o Luki Modriću i ostalima, a to je oportunitetni trošak dosezanja razine najboljih svjetskih sportaša. Ili najboljih svjetskih čega god. Nema izlazaka, nema cuganja, nema tulumarenja do zore. Dok drugi spavaju, Luke Modrići treniraju. Umjesto serija gledaju snimke svojih utakmica, analiziraju, bilježe i planiraju što popraviti. Umjesto gin tonica piju vodu, ili ako je posebno lud dan, limunadu. Vjerojatno ne baš uvijek, ali u 99% slučajeva. Ok, pomalo nagađam, nisam se čula s Lukom, ali nekako vjerujem da je situacija tu negdje. Možda više voli Cedevitu od limunade, trebalo bi ga pitati.

Često čujemo i da manijakalna posvećenost poslu (sportu, umjetnosti….) dovodi do nemogućnosti održavanja kvalitetnih odnosa. Sa prijateljima, supružnicima, pa čak i djecom. Čast izuzecima, no za njih se (nažalost) rijetko čuje. Puno veći broj iznimno uspješnih ljudi se odriče mnogočega kako bi ostvarili svoj cilj; pa onda imamo vrhunske sportaše, menadžere, zabavljače… koji nemaju funkcionalne brakove, imaju loš odnos sa svojom djecom, a neki nisu čak ni socijalno prilagođeni.

Albert Einstein se razveo i nema nikakav odnos sa svojim sinom. Elon Musk se triput razvodio, a Steve Jobs i Bill Gates su danonoćno (čitaj: fanatično) radili dok su podizali svoje kompanije otvoreno i sa zgražanjem odbacujući koncept „work-life balance“ (više o postizanju ravnoteže možete pročitati ovdje).

Očito, nije sve med i mlijeko čak ni kad je netko najbolji na svijetu. To traži ogromnu količinu odricanja i često rezultira podbacivanjem u drugim područjima života – nažalost, baš onima za koje kažu da su ključna za sretan život. Robert Waldinger, psihijatar i direktor 75-godišnje studije o sreći, u svom TED talku „What makes a good life“ ukazuje da sretan život (a uz to i naše mentalno i fizičko zdravlje) najvećim dijelom ovise o tome koliko imamo kvalitetnih odnosa u životu. Ništa kuće, auti, lova, poslovni uspjeh – samo prijateljstva, bliskost i povezanost s drugima nas dugoročno čine sretnima.

Kako onda živjeti – i, obzirom da smo mi odrasli već većim dijelom odabrali svoj put – kako odgajati svoju djecu? Da li ih gurati prema uspjehu i poticati da se u potpunosti posvete jednom cilju (makar i pod cijenu da ne uspiju) ili ih usmjeravati da raspodijele svoje snage kako bi bili uspješni u svim područjima života (ali ne i najbolji)?

Obzirom da ne mogu vidjeti budućnost (da mogu, prvo bih se zaputila u susjednu kladionicu), nemam odgovor na to pitanje. Zato ću vas ostaviti sa meni najdražim citatom na temu izvrsnosti, pa sami možete odabrati koje navike ćete usvojiti.

Will Durant:

We are what we repeatedly do. Excellence, then, is not an act, but a habit.

Bonus za one kojima ništa ispod izvrsnog nije dovoljno dobro (a i one kojima se samo svidjela tema pa žele čuti više):

  • Ako vas je ikada zanimalo koji su najpopularniji sportovi na svijetu, rang listu na temelju 13 kriterija možete naći ovdje. Spoiler alert: na 3. mjestu je kriket. (?!)
  • Richard St. John, koji se opisuje kao prosječnog čovjeka koji je uspio radeći ono što voli, u svom TED talku sa više od 12 milijuna pregleda navodi 8 tajni uspjeha.
  • Seth Godin u ovoj epizodi svog podcasta Akimbo govori o našim „origin stories“ – pričama koje govore otkuda potičemo. Ukratko, možda je upravo to što je Luka čuvao koze na Velebitu i živio u hotelu Iž razlog što danas ima Zlatnu loptu.

Lilit

Majčinstvo ili karijera, pitanje je sad

Kako ti to uspijeva?

Kao majka blizanaca i nešto starije kćeri, ovo je pitanje koje često čujem. Isto tako, prema pričama prijateljica slično pitanje čuje većina majki, bez obzira na broj djece, koje uz majčinstvo „guraju“ i karijeru – i malo kome ga je drago čuti, jer nerijetko implicira da se jedna od tih dviju stvari ne obavlja dovoljno kvalitetno. Zanimljivo, nisam još čula da se tatama postavlja to pitanje (osim ako nisu tate blizanaca, u kojem slučaju je odgovor većinom „Što se mora, nije teško“ – jednako kao i kod majki blizanaca).

Uz sav napredak u ravnopravnosti spolova koji smo ostvarili do danas, očevima se ne upućuju takva pitanja jer je za njih „normalno“ da imaju i obitelj i karijeru. Za žene je, s druge strane, to i dalje tema koja podiže obrve. Mogu li žene uspješno obavljati oboje, ili nužno jedna strana mora kiksati?

Naravno, muškarci (u prosjeku) ne kiksaju iz vrlo jednostavnog razloga. Velika većina njih (najčešće zbog naslijeđa od porodiljnog) nije toliko involvirana u logistiku oko kuće i djece (doktori, vrtići, rođendani, nabavke…) te, najvažnije, ne izbivaju s posla na dulje vrijeme kao što je to slučaj sa ženama. Kao što je Nigel Marsh mudro rekao u svom TED talku na temu work-life balance-a, lako je uskladiti obitelj i karijeru kad nemaš karijeru (a vrijedi i obrnuto).

Feminizam 2.0

Zašto su zapravo muškarci „zakinuti“ za te izuzetno zanimljive, uzbudljive i opuštajuće aktivnosti koje nama ženama pune baterije i iznimno nas usrećuju? Ono što vidim u svojoj bližoj okolini jest da mnogi muškarci ŽELE preuzeti veći dio odgovornosti kada se radi o tradicionalno (da ne kažem tipično) „ženskim“ poslovima; ponajviše, o brizi za djecu. Mnogi bi željeli i neko vrijeme ostati kod kuće na roditeljskom dopustu kako bi se bolje povezali sa svojom djecom. Nažalost, na to se u većini radnih okolina još uvijek gleda s neodobravanjem, ili je u najmanju ruku čudno (srećom, to da muškarci kuhaju, peru suđe ili peglaju se ipak prihvaća bez većih šokova).

Feministkinje su se borile za to da žene imaju jednaka prava kao i muškarci; paradoksalno, gotovo da smo sada došli do toga da se moramo boriti kako bi muškarci imali jednaka prava kao žene. Zašto neke muškarce ne bi posvećenost obitelji više zanimala od ganjanja karijere, jednako kao što i neke žene više zanima mjesto predsjednice Uprave? I zašto ne bismo svim muškarcima koji to žele omogućili da bez osude okoline zaigraju veću ulogu u životima svojih klinaca? Svi smo mi posebne pahuljice; svatko od nas je individua za sebe, pa hajd’mo onda omogućiti svima (ili barem težiti k tome) da budu upravo ono što ih najviše ispunjava.

Kad se male ruke slože, sve se može

Ne postoji savršenstvo, niti možemo promijeniti svijet preko noći; ali možemo utjecati na vlastite izbore i na taj način polako (ali sigurno) gurati svijet prema promjenama.

Sheryl Sandberg, COO Facebooka i osnivačica platforme Lean In u svojoj knjizi Lean In ali i izuzetno popularnom TED talku „Zašto imamo premalo ženskih vođa“ navodi tri najbitnije stvari za uspjeh žena u poslu (odnosno, u preuzimanju zahtjevnijih uloga na radnom mjestu):

  1. Sjednite za stol.
  2. Ne odlazite prije nego što odete.
  3. Učinite svog partnera pravim partnerom.

Dok prve dvjie točke podrazumijevaju da se žene moraju nametnuti kod donošenja važnih odluka te da sa svojim karijerama ne smiju stajati na kočnicu sve dok se obiteljska situacija drastično ne promijeni (primjerice, dolaskom bebe), treća je, po mom mišljenju, ključna za uspjeh (ili ga barem značajno olakšava). Da bi žene uspješno održale sve te loptice kojima žongliraju u zraku, izuzetno je bitno imati dobru podršku od strane partnera. Posljedično, sa većim brojem žena na (tradicionalno muškim) vodećim pozicijama, nužno će rasti i broj muškaraca koji preuzimaju one druge obiteljske uloge – naravno, uz uzajaman dogovor. A time će i status quo doživjeti mali pomak.

Uz takav konsenzus, možda se može i opovrgnuti ona poznata (ali ne baš utješna) uzrečica Oprah Winfrey:

„Možeš imati sve, samo ne u isto vrijeme.“

Kad ne znaš što bi, ne otkrivaj toplu vodu. Potraži best practices

U zadnje se vrijeme puno priča o nordijskim zemljama kao etalonu za sretno stanovništvo; Prema UN-ovom godišnem izvještaju o sreći, na prva četiri mjesta nalaze se Finska, Norveška, Danska i Island, a na 9. Švedska. U isto vrijeme, zna se da je Danska napravila iskorake u odgoju djece po modernijim metodama, a Švedska je prva zemlja u svijetu koja je uvela očev dopust (i 90% očeva – kako ih zovu, latte dads 🙂 – ga koristi, i to u prosjeku 110 dana).

Međutim, unatoč naprednoj infrastrukturi po pitanju obiteljskih prava, nije ni u Nordijaca baš sve cvijeće i proljeće. Primjerice, prema izvještaju Global Gender Gap iz 2017. godine, Danska je tek 80. na svijetu u izjednačavanju spolova na vodećim pozicijama (Hrvatska je tu 72.)) i samo 6% predsjednika Uprava su žene – iako imaju savršenu infrastrukturu, a i veći postotak žena je visokoškolovan. Nadalje, Danska je i na (za njih nipošto zadovoljavajućem) 39. mjestu u slučaju razlike u plaćama za isto radno mjesto (tu Hrvatska nije ni za usporedbu sa svojim 110. mjestom!). Razlozi tome su činjenica da muškarci ne uzimaju dovoljno dug roditeljski dopust, te što djeca nemaju dovoljno ženskih uzora. Kako je Marian Wright Edelman mudro rekla,

„You can’t be what you can’t see“.

Dakle, očito nije dovoljno samo imati dobru infrastrukturu – mora se dogoditi i pomak paradigme tako da postane OK (ako već ne obavezno – demokracija je ionako ponekad precijenjena) da očevi uzimaju roditeljski dopust. Ako mene pitate, vizija budućnosti u kojoj mladi tate guraju kolica po parkićima i super su „zbondani“ sa svojim klincima, kućanski poslovi i ostale obveze su bratski podijeljeni, a radna je okolina otvorenija za drugačije podijeljene uloge uopće nije tako loša. Osim parova koji pokušavaju uskladiti roditeljstvo sa svojim karijerama, i ostali, poput samohranih roditelja, roditelja odgajatelja i onih koji rade skraćeno radno vrijeme, zasigurno će profitirati ako se podigne razina svijesti o potrebi boljeg uravnoteživanja karijere i roditeljstva. Na kraju, sretni i ispunjeni ljudi su uvijek i bolji radnici.

Bez obzira gurate li ili ne gurate karijeru, jeste li odabrali biti doma s klincima ili ih nemate pa uživate u mirnim večerima uz knjigu i čašu vina (ili ludim večerima s ekipom i više od jedne čaše vina), ako vas je ovaj članak zaintrigirao, ovdje je još par linkića koji bi vam mogli biti interesantni:

Lilit